[VI PITATE, MI ODGOVARAMO] ‘Nisam mogla odoljeti, udomila sam trikolorku, ali mi se čini da je moj četverogodišnji Mike napet’

2

Nedavno nam je u inbox stiglo pitanje čitateljice koja je svom četiri godine starom, britanskom kratkodlakom Mikeu dovela malu, mazastu i zaigranu trikolorku Kiku. Gospodin baš nije zainteresiran, no malena je uporna. Pismo čitateljice prenosimo u cijelosti, a slijedi i odgovor naše suradnice, vet. teh. Mirjane Lukić Katić:

Molim vas za savjet!

Htjela sam pomoći jednoj maci duge dlake s tri boje, nisam si mogla pomoći, jednostavno mi se uvukla pod kožu pa sam je udomila iako sam na početku mislila je odvesti veterinaru, sterilizirati i na kraju dati udomiti. Skoro sam tako i napravila, ali se nisam mogla odvojiti od nje jer je jako mazasta i voli se puno igrati.

Obzirom da već imam svog četiri godine starog britanskog kratkodlakog Mikea, mislila sam da će mu ona malo razbiti monotoniju i njegovu pasivnost iako od početka nije bio pasivan i on se volio igrati, ali što je stariji sve manje.

Socijalizaciju njihovu smatram da sam dobro provela, ali mi se čini da ona osim što mu uzurpira čak bih rekla namjerno njegova omiljena mjesta, čim njega malo pomazimo, ona mu prvom prilikom kao da ga hoće iz ljubomore kazniti, dođe do njega i počne ga pljuskati. Koji put i on njoj vrati, ali mi se čini kao da je se boji, te je stalno psihološki ukočen i stalno napet oko toga gdje je ona. Zbog toga se često povuče u neku od košara i skroz pasivizira, pretpostavljam kako je ne bi izazivao i da ga ona na taj način pusti na miru. Mislim da mu tom svojom hiperaktivnošću sve više ide na živce. Pitam se ne bih li je ipak trebala nekome udomiti?

Molim vas pomozite savjetima!

Pozdrav, Dijana

Savršeno je normalno da mačka, što je starija, manje voli igru, a više voli odmor. Nadmetanje između mace Kike i vašeg miceka je također normalna pojava i borba za teritorij.

Vaš mačak će svakako bolje provesti život u društvu druge mačke nego sam u ljudskoj obitelji. Ponekad ono što se našem oku čini kao napad, uplašenost ili izbjegavanje je jednostavno borba za prevlast, hijerarhiju i smještaj u društvu.

Dajte im prostora i vremena, koliko god im trebalo, da sami odrede svoje položaje. I imajte na umu da će se položaji na ljestvici povremeno i mijenjati.

Isto tako, normalno je da mu ona “ide na živce” jer je ona razigrana i mlađa, a on ipak “veliki i odrastao dečko”. Pljuska koju joj vrati ipak joj daje do znanja da je on gazda i da se zna red.

AKO STE PROPUSTILI:

[VI PITATE, MI ODGOVARAMO] Mačke mi se neprestano tuku! Ili se možda samo igraju?
Usporena mačja igra zaista izgleda impresivno
Igrate li se s vašom mačkom, produljujete joj život
Bojite se da vam se mačke previše tuku? Ne brinite, igraju se

Ja osobno imam 3 mačke i puštam ih da imaju svoj redoslijed i promjene bez mog uplitanja. Savjetujem i vama isto.

Kika i Mike trebaju jedno drugo, oboje će imati kvalitetniji i zdraviji život skupa nego odvojeno, stoga ih nemojte ni pomisliti razdvojiti. Najbolje ćete primijetiti koliko su naviknuti jedno na drugo ako ih primjerice razdvojite na par sati; nju provedite negdje i kad se vratite, on će biti sretan da je vidi (osobno iskustvo).

S poštovanjem,

Mirjana Lukić Katić, vet. teh.

Share.
  • Ja na zalost imam drugacije iskustvo. Ni nakon 4 godine zajednickog zivota maca starosjedilica (sasvim slucajno trikolorka) nije prihvatila novog dobrocudnog macica. Stalno se skrivala, spavala na nepristupacnim mjestima, kod kretanja stanom bjezala od njega, siktala i u biti se branila. Novi macak ju je obozavao, stalno ju je pratio i pokusavao se igrati. To je jos vise odmoglo situaciji jer je starija maca sve vise bjezala i skrivala se. Situacije se nikada nije poboljsala i kao sto doktorica kaze nije doslo do suzivota dviju maca. Na zalost ta maca je na kraju umrla radi komplikacija s bubrezima, jedan od komentara veterinara je da se bolest startala i radi konstantnog stresa. Vjerojatno je da bi i inace doslo do toga ali stres je ovdje ubrzao stvari. Inace ta starija maca je bila super kada je zivjela sama i nikada nije pokazivala da joj nedostaje drustvo, da je lose kada je sama (iako ja radim od kuce vecinu vremena me je ignorirala), nakon putovanja nije nikada pokazivala da joj je bilo lose da nas nije bilo. Macic koji je ostao sada je dobio drustvo, no u ovom slucaju sve funkcionira super! Za razliku od prve mace on je pokazivao tugu sto je sam kada nas nema, nije dobro prezivljavao nasa putovanja (aktivirao mu se herper npr.), ukratko bilo je jasno da bi mu drustvo godili. Pa smo spasili macu – pazli smo da joj je karakter u skladu s nasim mackom. I sada sve funkcionira savrseno. Dakle pazljivo s generaliziranjem! Jednostavno sve ovisi o karakteru mace i ako nema pomaka na bolje nakon nekoliko mjeseci treba razmisliti sto i kako dalje.

    • Da, Mirjana je napisala da je to njezino iskustvo te da ga ne treba uzimati ‘kao amen’. Nažalost, još uvijek se postoje stručnjaci isključivo za mačje ponašanje pa ne možemo ni oko čega biti sto posto sigurni, ovo je sve dijeljenje iskustava pa zato i hvala što ste podijelili svoje.
      Velika većina mačaka voli društvo jer ni u prirodi nisu usamljene životinje, no uvijek postoje i individualci, pogotovo ako je mačka duže vrijeme u obitelji, primjerice 10 godina, sama, naravno da uvijek postoji mogućnost da ne prihvati novo biće. A ako se to dogodi, da, stres i depresija kod mačaka stvarno mogu potaknuti velike zdravstvene probleme pa na koncu je najbolje da vlasnik sam ocijeni i procijeni situaciju.
      Žao mi je zbog vašeg iskustva i drago mi je da se ne ponavlja.
      Na koncu, to sve dokazuje da vlasnici najbolje znaju kako se osjećaju njihovi ljubimci jer ipak najviše vremena provode s njima i prema tome onda treba donijeti odluku.