FIV, FeLV i FIP – tri najopasnije zarazne bolesti mačke

0

Sve tri zarazne bolesti su virusnog porijekla, vrlo specifične (obolijevaju isključivo mačke) i neizlječive, pišu veterinari Veterinarske ambulante Peroković. U daljnjem tekstu donose stručno objašnjenje te nekoliko savjeta kako se postaviti prema bolesti i, ono puno važnije, kako prevenirati.

FIV (mačja sida)

Uzročnik ove bolesti je Lentivirus koji polagano napada i narušava imunitet mačke. Glavnu opasnost ne predstavlja sama sida već sekundarne infekcije mačke protiv kojih se ona nije u stanju boriti zbog oslabljenog imuniteta. Mačju sidu možemo nazvati bolest ‘agresivnih’ mačaka budući da je najčešći prijenos putem krvi i sline, tj. ugriznih rana. Iako rijetko, moguć je prijenos virusa s majke na mačiće tokom poroda ili putem mlijeka.

FIV se dijagnosticira krvnim testom te je potrebno svega nekoliko kapi krvi. Mačke su često asimptomatski nosioci virusa pa tako prve simptome bolesti mogu pokazati kasnije u životu. Najčešće klinička slika bolesti je loša kvaliteta dlake i upala kože (dermatitis), gubitak apetita (inapetenca), povišena tjelesna temperatura (hipertermija), upala zubnog mesa (gingivitis) i usne šupljine (stomatitis), kronične infekcije različitih organskih sustava koje se ponavljaju, konstantan proljev (dijareja), polagan gubitak na težini i sl.

Iako je mačja sida neizlječiva bolest, FIV pozitivne mačke mogu živjeti dug i kvalitetan život ako se vlasnik pridržava osnovnih pravila. Zbog opasnosti širenja bolesti i pojave sekundarnih infekcija, mačka mora boraviti u zatvorenom. Bitno je osigurati joj život sa što manje stresa. Preporuča se kastracija. Na taj se način smanjuje stres uzrokovan pojačanom razinom spolnih hormona. Kastrirana mačka također ima manju želju za izlaskom van, parenjem i agresivnim ponašanjem tijekom tjeranja drugih mačaka. Potrebna joj je kvalitetna izbalansirana prehrana, vitaminski dodaci i kretanje kako bi imunitet bio što jači. Sistematske preglede je potrebno napraviti barem jednom godišnje. Pri pojavi prvih simptoma bilo kakve bolesti (koje bi možda kod zdrave mačke i zanemarili), potrebno je odmah reagirati jer FIV-pozitivne mačke najčešće ugibaju upravo zbog sekundarnih infekcija (najčešće dišnog i probavnog sustava te kože).

Najbolja preventiva je redovito cijepljenje.

Najbolja preventiva je redovito cijepljenje.

FeLV (mačja leukemija)

Virus mačje leukemije je vrlo zarazan Retrovirus koji uzrokuje imunosupresiju (pad imuniteta), sekundarne infekcije različitih organskih sustava i brojne neoplastične (tumorozne) i krvne abnormalnosti. FeLV je vodeći uzrok smrti u mačaka čiji se uzročnik prenosi putem sline i krvi. Kako je FIV bolest ‘agresivnih’, tako je FeLV bolest ‘dobroćudnih’ mačaka. Zaraza se širi druženjem mačaka koje se međusobno čiste, igraju i dijele posudice za hranu i vodu. U najvećoj su opasnosti mačići do 4 mjeseca starosti jer se mogu zaraziti preko majke (još u maternici, tijekom poroda, putem mlijeka, dok ih majka čisti…). Bitno je reći da ne obolijevaju sve mačke izložene virusu.

Tri su načina borbe mačke protiv virusa koja su vrlo važna u dijagnostici FeLV-a (zbog čega je ponekad potrebno ponavljati testiranja i nekoliko puta):

1. Mačji imunitet je dovoljno jak da u potpunosti eliminira virus iz tijela

2. Virus ulazi u cirkulaciju i uzrokuje akutnu bolest (najčešće i uginuće u kratkom periodu)

3. Virus ulazi u koštanu srž, miruje i nakon nekog vremena (ponekad i više od 4 godine) ulazi u cirkulaciju i dovodi do uginuća

Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju kliničke slike zajedno s pozitivnim krvnim testom. Na mačju leukemiju treba posumnjati kod svake mačke koja ima ‘neobjašnjivu’ bolest iako je možda bila FeLV negativna na testiranju. Česti klinički nalazi FeLV-pozitivnih mačaka su anemija, trombocitopenija (sniženi trombociti u krvi), upala zubnog mesa (gingivitis) ili cijele usne šupljine (stomatitis), povišena tjelesna temperatura (hipertermija), povećani limfni čvorovi, sekundarne infekcije dišnog sustava, poremećaji u reprodukciji (pobačaji, mrtvorođeni mačići, neplodnost), slabost, manjak apetita, poremećaji mokraćnog sustava, loša kvaliteta dlake i sl.

Zaražene mačke su predisponirane razvoju tumora nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon infekcije i to najčešće malignih limfoma i limfosarkoma. Kod takvih mačaka je čest nalaz otežano disanje zbog prisutnosti tumora u prsnoj šupljini.

Mačja leukemija je neizlječiva bolest te nažalost u 85 posto slučajeva dolazi do uginuća u roku od tri godine od postavljanja dijagnoze. FeLV- pozitivnim mačkama su potrebni veterinarski pregledi odmah po prvim simptomima bolesti kako bi se što prije moglo reagirati. Osim kvalitetne prehrane i vitamina, upotrebe imunogenih preparata i protuvirusnih lijekova, mačkama je potrebno osigurati život sa što manje stresa što najčešće znači da mačka ne bi smjela izlaziti van, već bi bila isključivo kućna mačka u stanu ili kući.

Pozitivna strana cijele ove priče jest što postoji vakcina protiv mačje leukemije. Prije cijepljenja potrebno je testiranjem potvrditi da je mačka FeLV-negativna. Cijepljenje se ponavlja jedanput godišnje. Potrebno je napomenuti da, kao i svako cjepivo, vakcinacija ne predstavlja stopostotnu zaštitu, ali značajno smanjuje rizik od obolijevanja.

Testiranje na mačju sidu i leukemiju se rutinski provodi tzv. snap-testom te se njime istovremeno provjeravaju obje bolesti. Potrebno je nekoliko kapi krvi, a rezultati su vidljivi za 10 minuta.

Budući da su FIV, FeLV i FIP vrlo zarazne i neizlječive bolesti najbolja zaštita jest njihova prevencija. Testirajte svoje mačke na FIV i FeLV, cijepite protiv leukemije, kastrirajte ih kako biste spriječili agresivno ponašanje, ne uvodite nove mačke u domaćinstvo bez provjere njihova zdravstvenog stanja, omogućite im kvalitetnu prehranu i život bez stresa.

FIP (virusni peritonitis mačaka)

Virusni peritonitis mačaka (FIP) je neizlječiva bolest koju uzrokuje mačji coronavirus. Postoje dva tipa ovog virusa; prvi ‘crijevni’ (FCoV) ponekad dovodi do blage upale crijeva (enteritis) s prolaznim proljevom, a drugi (FIPV) uzrokuje FIP. Laboratorijski ih je teško razlikovati što predstavlja izazov u dijagnosticiranju FIP-a.

Infekcija coronavirusom najčešće nastaje preko izmeta zaražene mačke, rjeđe putem sline i urina. Mačka može biti nosioc ovog virusa godinama bez ikakvih simptoma. Prema posljednjim istraživanjima, crijevni coronavirus (FCoV) mutira u virus (FIPV) koji se umnaža i širi po cijelom tijelu i dovodi do pojave virusnog peritonitisa. FCoV je vrlo često prisutan u domaćinstvima u kojima boravi veliki broj mačaka (azili, uzgajivačnice…) jer one dijele posude za pijesak, vodu, hranu, ležajeve i sl. Svaka prirodna infekcija sa FCoV može dovesti kliničkog FIP-a. Najosjetljiviji su mačići još nedovoljno razvijenog imuniteta koji su izloženi velikim količinama virusa. Iako se FIP može javiti u bilo kojoj dobi, najčešće obolijevaju mačke do 2 godine starosti i to od ‘mokrog’ oblika bolesti, dok starije mačke u pravilu pokazuju simptome ‘suhog’ FIP-a.

Pojavi mokrog FIP-a obično prethodi stres (udomljavanje, promjena vlasnika, operativni zahvat) 4-6 tjedana prije prvih simptoma. Zbog oštećenja stijenke krvnih žila dolazi do nakupljanja tekućine u tjelesnim šupljinama što dovodi do povećanog i napetog abdomena ili otežanog disanja (dispneja). Uz druge nespecifične simptome, mačka može imati smanjen apetit, povišenu temperaturu koja ne reagira na antibiotsku terapiju, blijede ili žute sluznice. Većina mačaka koja boluje od vlažnog oblika ugiba unutar 2 mjeseca od pojave prvih kliničkih simptoma bolesti.

Mačke sa suhim oblikom bolesti pokazuju simptome nekoliko mjeseci do nekoliko godina od infekcije. Nespecifični znakovi bolesti su gruba dlaka kronični gubitak tjelesne težine, povišena temperatura, gubitak apetita i letargija. Ponekad dolazi i do promjena na očima, jetri i živčanom sustavu. Većina mačaka ugiba unutar nekoliko mjeseci od pojave simptoma.

Ne postoji specifičan test za FIP (kao kod mačje side i leukemije) jer nijedan laboratorijski test, kojim se određuje titar antitijela, ne može sa sigurnošću razlikovati crijevni coronavirus od mutiranog koji dovodi do FIP-a. Zbog toga se dijagnoza FIP-a osniva na kliničkom nalazu mačke i njenim krvnim parametrima (hematološki i biokemijski) kao i pretragama tekućine koje se nakupljaju u prsnoj i trbušnoj šupljini. Definitivna dijagnoza se sa sigurnošću može nažalost potvrditi biopsijom tkiva nakon uginuća mačke.

Liječenje FIP-a se svodi na simptomatsku terapiju uz upotrebu imunosupresiva, protuupalnih lijekova i mačjeg interferona- ω. Predstavljaju li terapija i česti pregledi mačke preveliki stres za nju, nažalost preporuča se eutanazija.

Veterinarska ambulatna Peroković
A.B.Šimića 19, Zagreb
vetperokovic@gmail.com
01/7898-850
HITNI SLUČAJEVI: 091/2001-167
Facebook stranica

Share.